Danas ću Vam objasniti zašto sam učila homeopatiju.

Oni koji su već bili kod mene na edukaciji znaju ovu priču. No, danas je imam potrebu podijeliti javno.

Jednostavno rečeno – odlučila sam učiti homeopatiju jer nam naša homeopatkinja nije bila dostupna kad sam ju najhitnije trebala!

Mnogi od Vas će razumjeti moju priču. Znate kako to ide s djecom – oni se baš “odluče” biti bolesni petkom u 22h navečer. Tako su i moja djeca. Svako malo ih je boljelo uho, grlo, pa onda viroza, itd. Petkom kasno navečer, kao da to rade meni “za inat”, da me izlude. Jer, kamo da ja njih vodim u petak navečer, osim na hitnu? No, nije ni takva hitnost da se odmah ide na hitnu, pa se onda bolest krene razvijati, malo po malo. Krene samo boljeti grlo, pa onda drugi dan krenu kašljati, pa je do nedjelje već i laringitis, pa eto nas ipak na hitnoj. Ili pak jedva dočekamo ponedjeljak, a doktorica je u smjeni popodne, pa čekamo popodne, a od petka do ponedjeljka već se toliko simptoma razvilo da nam antibiotik ne gine. I tako opet i opet. Petak im je bio najdraži dan da krenu sa simptomima.

Kad bi se pokušala javiti svojoj homeopatkinji, znajući da već prva doza homeopatije može pomoći da se simptomi povuku, da se bolest neće dalje razvijati ako uzmu homeopatiju (jer homeopatija tretira uzrok bolesti) – ona mi je bila nedostupna. Subotom i nedjeljom nije radila i često nije niti odgovarala na poruke kad bi joj napisala da je hitno i da mi treba preporuka neke remedije. Imala je i pravo. Vikend je za odmor, za mir, za obitelj. Kuda bi ona stigla kad bi joj se svi njezini klijenti krenuli javljati subotom i nedjeljom?!

I tako je došao jedan novi petak. Bilo je oko 22 sata. Moja kćer Eva dolazi do mene i kaže mi: “Mama, boli me grlo.” Ja se pravim ekspert u homeopatiji, pa ju pitam: “Kako te boli grlo? Lijevo, desno? Kakva je to bol?” Ona mi na to kaže: “Boli me mama. Ne znam kako me boli.” Bila je mala, nije znala objasniti, a ja sam pak još uvijek bila laik i samouk u homeopatiji te nisam znala odmah i brzo odrediti pravu homeopatsku remediju. I tako ja krenem u očaju listati homeopatske knjige koje sam prikupila i čitala svakodnevno za svoj gušt. I listam i vrtim stranice… i opet pitam Evu: “Kako te boli?”, a Eva opet odgovara: “Boli me grlo, mama!”. I ja u tom jadu tog trenutka odgovorim: “Ne znam, Eva, što da ti dam! Ne znam! Ne znam koja ti remedija treba!”. I ta energija ljutnje, jada, bespomoćnosti tog trenutka odvede me istog trena na računalo, na Google, gdje upisujem u tražilicu: “Škola homeopatije”. I taj je datum bio presudan. Za nekoliko sam dana bila upisana u Školu homeopatije.

Kada sam pronašla školu homeopatije koja mi je odgovarala, vratila sam se iste večeri Evi u sobi u rekla joj: “Eva, mama će sad upisati školu homeopatije. Mama će biti homeopatkinja i mama će ubuduće znati koje remedije ti trebam dati kad te nešto boli. I zapamti dobro, ja ću to sad upisati – ne samo radi tebe – ja ću to upisati i radi vas koji ste moja djeca i radi vaše djece. Kad tvoje dijete bude boljelo grlo u petak u 22h navečer, Eva, ti ćeš mene nazvati i doći će “baka” sa svojim setom remedija i ti nikad nećeš biti u situaciji u kojoj sam ja danas. Ja ću biti dostupna i tebi i Heleni i Anti i vašoj djeci. Ja ću to sada učiti za svoju djecu i za svoju unučad!” Eva me slušala sa svojim slatkim zeleno-plavim okicama i kimala glavom kao da me razumije. Tu sam joj priču pričala još puno puta kasnije. Na primjer, kad je imala mononukleozu i kad se lijepo i brzo oporavila uz pomoć homeopatije. Na primjer, sada kad smo zatvoreni u izolaciji i pijemo homeopatiju kad god nam se pojavi neka tegoba. Danas je došla do izražaja u punom sjaju moja odluka da upišem homeopatiju! Danas imam potvrdu da je to bila najbolja odluka koju sam ikad donijela!

Čitam u novinama zabrinutost ljudi što se ne mogu trenutno javiti svom liječniku ako ih nešto boli. Čitam kako hitna ne dolazi po pacijente. Čitam slučaj djevojčice koja je završila na kraju na operaciji slijepog crijeva, a hitna nije došla po nju, nego ju je vozio u bolnicu susjed.

E, sad Vas ja pitam: osjećate li se sigurno u ovo doba samo-izolacije? Gdje ćete se javiti ako Vas boli zub? Koga ćete nazvati ako imate upalu mjehura? Hoće li doći hitna po Vas ako se osjećate loše? Oni kojima se inače javljate ne rade, ne smiju raditi – ili – rade samo s pacijentima Koronavirusa i s najhitnijim slučajevima.

Jeste li čitali o tim slučajevima?

I onda s druge strane primam zahvalne poruke klijenata koji su kod mene učili homeopatiju. Odlično se u ovim teškim trenucima snalaze sami. Imaju svoj kućni set homeopatskih remedija, znaju sami birati Schuesslerove soli za sve tegobe, znaju sami slagati svoje bočice Bachovih kapi! E sada vidim da je moja misija bila uspješna, da je moja odluka da upišem homeopatiju napravila odjek i preslikala se na mnoge moje klijente i promijenila mnoge živote na bolje!

Javljaju mi se moji klijenti nakon potresa: POPILI SMO ODMAH ACONITUM!

Da, imali su ga kod kuće u svom kućnom homeopatskom setu! Učili su homeopatiju za kućnu upotrebu!

Ja im kažem: Bravo, i ja sam za sebe i svoju obitelj odmah popila Aconitum 10M i mirno bez straha dalje spavala.

Javlja mi se klijentica prije nekoliko dana: Mama joj je bila jako loše. Nije pila ni jela puna tri dana, bila je dezorijentirana, samo je spavala. Doktorica je odbila dolazak jer nije imala zaštitu. Hitna isto nije htjela doći. Mama tri dana ne ustaje iz kreveta, smušena je i samo spava. Inače su u takvoj situaciji hitnosti jurili s njom na hitnu. Sada to nije bilo moguće. Nakon samo jedne doze prikladne homeopatske remedije – mama je živnula, pojela je prvi obrok, ustala je iz kreveta. Drugo jutro mi javlja klijentica: mama je živnula, gleda TV, nije više smušena. Normalno jede, nije više dezorijentirana, pričljiva je, ne spava joj se toliko više. I ja ponosno slušam tu priču. Da, tako djeluje homeopatija! I tako to djeluje kad možete pomoći svojim ukućanima – sami!

Imam i druge priče. Bubrežne kolike koje su prošle nakon prve doze homeoptske remedije. Visoki tlak koji se spustio nakon jedne doze homeopatije. Otekline limfnih čvorova koje su splasnule nakon nekoliko doza homeopatije. I sve te priče imaju jedan zajednički nazivnik. Sve su to moji klijenti, moji studenti, koji su naučili sami odabrati homeopatske remedije, Schuesslerove soli i Bachove kapi! Svi oni pomogli su sami sebi i svojim ukućanima! I to su sve slučajevi koji su se zbili u posljednjih mjesec dana, kad tim osobama nisu bili dostupni liječnici i kad su se trebali s tim tegobama nekako nositi sami. I svaki je ovaj napredak nastao isključivo i samo korištenjem homeopatije, bez drugih lijekova ili pripravaka. Ti su moji klijenti na vrijeme učili o ovim metodama i spremno su dočekali ovu svjetsku krizu!

Pa naravno! Tako je ovaj sustav i zamišljen!

Ovdje ću Vam navesti citat dr. Edwarda Bacha, koji je još 1930-ih godina pisao o tome da svaka domaćica treba znati kako primjenom biljaka iz prirode može sama pomoći svojoj djeci, svojoj obitelji!

“Važne značajke terapije s ovim biljkama su:
1. – da su sve esencije pripremljene od prekrasnih biljaka i drveća iz prirode te da ni jedna od njih nije štetna, niti može kako naškoditi.
2. – da je toliko lakorazumljiva i bez znanja medicine da se može koristiti u kućanstvima. Razmislite na trenutak što to znači. Među nama ima, u gotovo svakom gradu ili selu, onih koji u većoj ili manjoj mjeri imaju želju pomagati bolesnima, olakšati patnje i liječiti bolesne, ali su ih okolnosti spriječile da postanu doktori ili medicinske sestre, pa su osjećali da neće ispuniti svoju čežnju ili misiju.
Ove biljke stavljaju u njihove ruke moć da liječe članove svoje obitelji, prijatelje i sve koji su oko njih.
Uz svoje redovno zanimanje, oni su u mogućnosti u svoje slobodno vrijeme učiniti mnogo dobroga, kao što to mnogi već rade danas, a ima i onih koji su napustili svoj posao da bi posvetili sve svoje vrijeme ovom načinu liječenja.
To znači da je sada to omogućeno onima koji su uvijek imali ideal i san da će drugima olakšati njihove patnje, bilo da je to u svom vlastitom kućanstvu bilo u širim razmjerima.”  Edward Bach, 1936.

Dr. Bach je bio liječnik – bakteriolog, patolog i HOMEOPAT. Njegovo je životno djelo bio razvitak sustava Bachovih kapi – sustava koji je toliko jednostavan da ga može naučiti baš svatko, neovisno o tome ima li osoba medicinska znanja ili ne.

Znate li sami složiti svoju bočicu Bachovih kapi? Jeste li složili sami Bachove kapi Vašoj djeci koja se teško prilagođavaju na školu na daljinu, koji su se jako prestrašili potresa, koji se boje Koronavirusa o kojem čuju samo strašne priče?

Znate li složiti svoju kombinaciju Schuesslerovih soli za imunitet?

Imate li homeopatski set kod kuće kojim se možete služiti u situacijama kad se pojavi neka tegoba?

Ili ovisite o pravilima i mjerama samo-izolacije? Dostupne su Vam ljekarne samo do 17 sati? Ne možete zubaru ako Vas boli zub? Ne možete na masažu kada Vas bole leđa? Vaš homeopat ili ajurvedski praktičar ili Bachov praktičar ne radi jer je u samo-izolaciji?

Shvaćate li sada da su te metode uspostavljene da ih i Vi naučite?! Da si možete pomoći sami u velikom broju situacija koje su rješive bez potrebe liječničke intervencije.

Shvaćate li sad da su ti liječnici – Dr. Hahnemann, Dr. Bach, Dr. Schuessler – uspostavili ove prirodne metode jer su bili nezadovoljni načinom na koji se tretiraju pacijenti metodama klasične medicine? Shvaćate li da su oni to uspostavili za Vas – da Vi to naučite i sami prakticirate?

Nadam se da to sad shvaćate. Nadam se da Vam je to ova luda situacija s Koronavirusom pokazala!

I za kraj još dva citata dr. Bacha:

“Zamislite koja je to radost da možete olakšati tim ljudima njihove patnje, kada su se mnogi od njih već pomirili s time da će možda morati podnositi tu tegobu cijeli svoj život, a neki od njih su strahovali od toga da će se njihovi simptomi čak i pogoršavati s vremenom. Ti slučajevi mogu biti izliječeni, a vrlo često im olakšanje nastupi čim započnu s terapijom.”

“Nemojte nikada nikome dopustiti da odustane od ozdravljenja jer su tolika divna poboljšanja i ozdravljenja nastupila uz pomoć ovih biljaka, čak i kod onih slučajeva za koje se vjerovalo da su bezizgledni da bi se išta moglo učiniti, pa stoga očajavanje više nije potrebno.”

Pazite na sebe i svoje najmilije!

I ovo će jednom proći!

S poštovanjem,

Ana Klikovac

17.4.2020.